U projektu HEAL SKILL – mobilnost u Pragukoji je trajao od 19. do 31. siječnja 2026. godine sudjelovalo je 12 učenika, smjer: medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege – četvero učenika trećih, četvrtih i petih razreda te tri nastavnice u pratnji: Ivana Debelić, Branislava Laurović i Maja Rakin. Učenici su praksu obavljali u Domov tretiho veku u kojem su ih lijepo dočekali i prihvatili. Centar za zdravstvene i socijalne usluge Domov tretiho veku od travnja 2019. godine pruža usluge Doma za starije osobe kao dio svojih socijalnih usluga, a od srpnja 2020. godine Dom je proširio djelatnost i na usluge zdravstvene poslijeoperacijeke skrbi i rehabilitaciju. Jedna je to od najmodernijih ustanova toga tipa s ukupnim kapacitetom 110 kreveta od kojih je 12 korisnika s Alzhaimerovom bolešću, senilnom demencijom ili drugim vrstama demencije iz područja neurologije ili psihijatrije.
Učenici su prvi put mogli vidjeti i koristiti u radu različita pomagala te kretanje i premještanje bolesnika kao i upoznati se sa sličnostima i razlikama rada u češkom i hrvatskom sustavu. Korisnicima Doma učenici su svakodnevno pomagali u obavljanju aktivnosti samozbrinjavanja: osobna higijena, dijeljenje međuobroka i hranjenje, provođenje osobne higijene, eliminacija, odijevanje i dotjerivanje. Vozili su korisnike na fizikalne terapije i zajedno s osobljem radili vježbe. Našlo se i malo vremena za odigrati društvenu igru „Čovječe ne ljuti“ se s korisnicima.
Učenici su tijekom boravka mijenjali radilišta kako bi se sa što bogatijim iskustvom vratili kući, osim onih koji su radili s bolesnicima oboljelim od Alzhaimerove demencije. Susreli su se prvi put s terapijskim psima koje korisnicima dovode svakog petka i tada je to poseban doživljaj za njih. Radnici su ugodni, susretljivi, a neki se, možemo reći, drugačije radno odijevaju pa rade u hlačicama iznad koljena.
Svako jutro nakon doručka u pansionu u kojem smo bili smješteni, učenici su autobusom odlazili na praksu. Nakon završetka prakse ručali smo u obližnjoj kantini.
Budući da su lokacija smještaja i prakse prilično udaljeni jedno od drugog, nije bilo vremena za povratak u smještaj. Nakon rada odlazili smo u grad i svaki dan divili se ljepotama Praga, povijesti i kulturi grada. Gradom smo se vozili svim vrstama javnoga prijevoza: tramvaj, autobus, trolejbus i metro. Nakon obilaska odlazili smo u restoran na večeru u 20 sati i opet autobusom u smještaj. Večeri smo provodili zajedno igrajući društvene igre, slušajući glazbu i družeći se. Nakon tako sadržajnih dana nitko nije predugo mogao ostati budan.
Prag je grad koji nudi bezbroj mogućnosti za istražiti i posjetiti, primjerice nezaobilazni Karlov most, astronomski sat, Praški dvorac, palača Lobkowicz i slično. Savladali smo izazov popevši se 287 uskih spiralnih stepenica na najljepši vidikovac katedrale. Željeli smo posjetiti što više te smo posjetili Nacionalni muzej u kojem su nas nakon 4 sata obilaska podsjetili da se muzej zatvara. Posjet muzeju ostavio je snažan dojam na nas. Osim toga, posjetili smo i druge, brojne muzeje: Muzej Franza Kafke, Story of prag, Madame Tissaou, Muzej torture i drugo. Šetnje gradom bile su predivne jer gdje god smo se okrenuli vidjeli smo nešto zanimljivo, primjerice Kafkina rotirajuća glava, Dancing house, Kipovi koji piške, Zlatna ulica i drugo. Češka kuhinja je izvrsna, a slatke „knedličke“ savršenih okusa.
Obilježili smo i Međunarodni dan zagrljaja uz mnogo fotografija i ugodnu atmosferu. Prvi petak koristili smo kao dan odmora od razgledavanja kako bismo se odmorili od aktivnosti i obveza te bili odmorni za izlete. Večer smo proveli ispunjavajući dnevnike rada.
Vikend je bio rezerviran za izlete tako da smo u subotu posjetili Plzen, grad s najstarijom češkom pivnicom u kojem smo posjetili katedralu, najstariju sinagogu i Muzej piva. Taj dan obilježili smo Međunarodni dan obrazovanja snimanjem zajedničkog poučnog videa.
U nedjelju smo minibusom s vodičima posjetili Dresden u Njemačkoj koji nas je oduševio unatoč najhladnijem danu. Pri dolasku posjetili smo Zwinger palaču i katedralu. Čuli smo zanimljivosti o povijesti i kulturi grada.
Drugi radni tjedan brzo je prošao jer su svi već bili uigrani. U srijedu smo se organizirali i vlakom odvezli u 70-ak km udaljeni gradić Kutna Hora u kojem se nalazi kosturnica Sedlec. Izvana naizgled obična crkva na groblju, u unutrašnjosti krije nevjerojatne „ukrase“ od 40 000 do 70 000 ljudskih kostura. Toliko nas je fascinirala da smo snimili video koji želimo pokazati učenicima i radnicima Medicinske škole Osijek jer je fotografiranje i snimanje u kosturnici zabranjeno.
Dva tjedna brzo su prošla. Došao je petak, dan kada su svi sudionici Projekta: učenici i nastavnici, dobili certifikate kao priznanje za aktivno sudjelovanje, angažman, razvoj transverzalnih vještina i postignute rezultate. Rad u međunarodnom okruženju omogućio nam je razvoj samostalnosti, poboljšanje i stjecanje novih vještina i upoznavanje novih kultura. U obostranoj nadi da će se ovo iskustvo ponoviti oprostili smo se od radnika i ustanove.
Za kraj, korisnicima smo pripremili iznenađenje. Učenici su naučili češki jezik kako bi mogli voditi program. Pjevao se i plesao bećarac, kukunješće i linđo, a uz pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“ učenici su zaplesali s korisnicima, s nekima i u kolicima. Bilo je dirljivo i emotivno.
U subotu nakon doručka napustili smo smještaj i otišli na autobusni kolodvor. Ulazak u Flixbus označio je oproštaj od divnih ljudi domaćina i lijepoga grada. Kući smo se vratili sretniji i bogatiji novim znanjima i iskustvima te uspomena i novim prijateljstvima.
Branislava Laurović
