Putovanje u Makedoniju započeli smo u nedjelju u 8 sati ujutro kada smo kombijem krenuli preko Srbije prema Prilepu. Vozili smo se 7 – 8 sati do Skopja, glavnog grada Makedonije, koji smo odlučili kratko razgledati. Skopje je na mene ostavilo neobičan dojam zbog brojnih i izuzetno velikih kipova koji se nalaze u samome središtu. Oko 20 sati došli smo u Prilep i svjedočili slavlju u centru grada jer su im baš tada završili državni izbori.  

U ponedjeljak, nakon upoznavanja s ostalim sudionicima u obliku zanimljivih igara, posjetili smo Elektrotehničku školu Riste Risteski – Ričko koja je bila naš domaćin. Upoznali smo se s ravnateljicom škole te nas je ona zajedno s ostalim profesorima i učenicima provela kroz školu. Vidjeli smo njihove učionice za praktičnu nastavu, dvoranu, zbornicu i zajedničke prostorije. Nakon ručka razgledali smo Prilep te u njemu posjetili dva vrlo zanimljiva muzeja; Arheološki muzej i Muzej duhana. U prvome smo vidjeli posuđe, nakit i brojne druge nalaze iz davne prošlosti Makedonije, a Muzej duhana oduševio me svojom unikatnošću. Vodič nam je ispričao brojne i zanimljive priče o duhanu, lulama, cigaretama, tabakerama i šibicama; najhrabriji su probali ušmrkati duhan (od mentola!) pomoću neobične naprave, a u posljednjoj vitrini ugledali smo i kutiju šibica koja je proizvedena u Tvornici žigica Drava, u Osijeku. Na kraju dana održana je internacionalna večer i svatko je predstavljao svoju državu. Plesali smo različite tradicionalne plesove, a ja sam gledala i snimala sve dok me jedna profesorica iz Rumunjske nije povukla u kolo i tada se više nisam mogla izvući.

Drugoga dana uputili smo se u Bitolu kako bismo ju razgledali, ali i izveli flash mob (to je skupna akcija u javnom prostoru koja se doima spontanom, ali je zapravo riječ o pripremljenoj i organiziranoj izvedbi u kojoj sudjeluje skupina ljudi kako bi prenijela određenu poruku) za koji smo se pripremali cijelo prijepodne. Prvo smo posjetili Nacionalni institut za zaštitu spomenika kulture i Muzej u Bitoli u kojemu se nalaze brojni eksponati iz bitolske povijesti, ali i spomen soba Mustafe Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske koji je ostavio značajan trag i u povijesti ovoga grada. Nakon šetnje središtem Bitole, pronašli smo mjesto i za naš flash mob koji je uspješno prošao; igrali smo nogomet, održali predstavu, plesali tradicionalne plesove i prikazali plakat na temu diskriminacije. Nikada prije nisam sudjelovala u nečemu poput flash moba tako da mi je ovo bilo jedno od novih iskustava.

Srijeda je započela putovanjem u Ohrid, poznati turistički grad u Makedoniji koji se nalazi na prekrasnom Ohridskom jezeru, jednome od najvećih u Europi. Penjali smo se do crkve sv. Jovana Kaneoa i vidjeli predivan pogled na jezero Ohrid čija dubina doseže čak 288 metara. U inspirativnom prostoru ohridskog amfiteatra održali smo radionicu kreativnog pisanja, a u ostatku dana uživali smo u ljepotama ovoga grada i okolne prirode.

Četvrtak, pretposljednji dan bio je dan za sport. Jutro smo započeli tjelovježbom i penjanjem na Markovu kulu. Do vrha nam je trebalo oko sat vremena, no svi smo bili presretni kada smo stigli na vrh. Pogled na cijeli Prilep je neopisiv. Nakon ručka i zasluženog odmora uputili smo se u školu i tamo održali turnir u nogometu i odbojci. Timovi su imali članove iz svih zemalja, natjecateljska je atmosfera bila napeta, a iako je samo najbolji tim pobijedio, svi su se dobro zabavili.

Zadnji dan bio je najtužniji. Čitali smo pisma koja smo jedni drugima pisali. Suze su krenule svima na oči.  Nakon što smo izradili e-book s pregledom svih aktivnosti, pozdravili smo se s našim prijateljima iz Turske koji su morali krenuti dan ranije. Poslije ručka otišli smo posjetiti još jedan grad, Kruševo. U Kruševu smo posjetili Memorijalni centar Toše Proeskog, popularnog pjevača koji ovdje ima status nacionalnog junaka,  spomen obilježje Kruševske Republike te se prošetali gradom. Nakon povratka u hotel uručene su nam potvrde o sudjelovanju u mobilnosti. Zajedno s našim vršnjacima organizirali smo još jedno posljednje druženje prije samog odlaska iz Makedonije.

Makedoniju ću pamtiti po predivnim uspomenama i ljudima koje sam tamo upoznala. Nisam mislila da ćemo se uspjeti toliko povezati u samo tjedan dana. Nakon obavljenih aktivnosti, svaku bismo večer završili druženjem s vršnjacima. Puno toga sam naučila u samo tjedan dana i voljela bih kada bi mi se opet pružila takva prilika. Zahvalna sam što sam imala mogućnost sudjelovati u Erasmusu+ projektu i ovo iskustvo pamtit ću cijeloga života. 

Klara Ivković, 2. da